SLUČAJ 04: PREDEO IZUZETNIH ODLIKA “KLISURA ĐETINJE”

Cilj istraživanja je bio sklopiti celovitu sliku u rasponu od 2005. godine kada je bila urađena prva studija zaštite pa sve do danas, da bi se utvrdilo na koji se način može uticati da se Klisura Đetinje napokon proglasi zaštićenom, a da to ne uzrokuje njenu još veću degradaciju. U tom smislu, informacije, pravni akti, studije i ostala dokumentacija prikupljana je u rasponu od nekoliko godine, počevši od građana Užica koji su individualno u različitim vremenskim periodima bili zainteresovani za sudbinu Đetinje i uzimali učešće u pravnim procedurama, preko javnih baza podataka, kontakata sa predstavnicima lokalne samouprave itd. Sve to je praćeno i brojnim terenskim istraživanjima i pravljenjem obimne foto arhive, od beleženja zaštićenih vrsta do foto dokumentovanja svih intervencija.

Slika koju smo sastavili, mada se čini sveobuhvatnom, daleko je od toga da se može uočiti smislen i održiv odnos Grada Užica prema ovom prirodnom dobru. U slučaju da se sve prepusti odlukama lokalnih institucija postoji velika verovatnoća da od Predela izuzetnih odlika neće preostati nijedna odlika koja ga je činila posebnim. Obzirom da je sklopljena slika o dešavanjima vrlo mozaična jedini način da se prikaže je u vremenskoj formi dešavanja:

  1. – Zavod za zaštitu prirode Srbije uradio je ukupno tri studije zaštite. Prvobitna verzija je iz 2005. godine, gde je između ostalih zabrana definisanih po zonama zaštite zabranjena i izgradnja hidroenergetskih objekata.
  2. – Nakon izmena Uredbe o režimima zaštite, gde je postala dozvoljena izgradnja MHE u II i III stepenu zaštite, izmenjen je i taj ključni deo Studije za Klisuru Đetinje, i ta izmena važi i danas.

2013 – Energoprojekt izrađuje Master plan obnovljivih izvora energije Grada Užica, gde je četvrtina plana posvećena uopštenom prikazu iskorišćenja vetra, solara, biomase i geotermalne energije, a prioritet i većinski deo plana posvećen je mapiranju i detaljnom pregledu MHE lokacija na svim slivovima na gradskoj teritoriji. Ukupan broj MHE lokacija u Prostornom planu Grada Užica je 12. Ukupan broj MHE lokacija po Master planu je 109. Od toga u okviru područja u postupku zaštite PIO Klisura Đetinje tu su 4 pribranske (gde bi se morale formirati nove akumulacije) i dve derivacione. Naručilac je bio Grad Užice ali dokumenat nikada nije bio javno dostupan, niti je javnost bila upoznata o njegovom postojanju. Tek u skorije vreme postao je jasan izvor nekoliko lokacija na teritoriji Grada Užica na kojima su se pojavili investitori. Takođe, Master plan nije bio usaglašen ni sa jednim važećim planskim dokumentom, u nekim slučajevima čak i u direktnoj suprotnosti, kao što je slučaj sa MHE Vrane (opisan u slučaju o Prištavici). Zloupotrebom ovog dokumenta otvorena je problematika koja će se u slučaju Đetinje delimično razrešiti tek 2015. godine.

2013 – u decembru Grad Užice donosi Odluku o uslovima za izgradnju malih hidroelektrana na području Grada Užica (“Sl. list grada Užica”, br. 12/2013) gde je preciznije definisan odnos između Gradske uprave i investitora, i to:

Član 3 – Grad Užice se obavezuje da investitoru omogući korišćenje podataka kojima raspolažu organi grada grada Užica, koji su od uticaja na realizaciju investicije.

Član 4 – Investitor koji ostvari pravo gradnje male hidroelektrane dužan je da, po njenoj izgradnji i priključenju na elektro mrežu, dok traje objekat, odnosno dok je objekat u funkciji, gradu Užicu plaća naknadu u visini od najmanje 10% vrednosti od KWh isporučene električne energije, odnosno u procentu koji je ponudio najpovoljniji investitor.

2013-2015.  –  Investitor „Hidro Duo“ doo pokušava da ishoduje potrebnu dokumentaciju za derivacionu MHE Stapari, na rubnom području buduće II i III zone zaštite PIO Klisura Đetinje. Ta lokacija je nastala pripajanjem dve sukcesivne derivacione MHE iz Master plana, i nalazi se nizvodno od već postojeće MHE „Vrutci“ koja je u vlasništvu istog investitora (pod drugim imenom firme: „Dv Technologies“ doo). Kako je izmenjenom studijom iz 2012. godine dozvoljena gradnja MHE na rubnom području II iIII zone zaštite, a lokacija postoji u Master planu, Grad Užice nema pravnu formu kojom bi zabranio izgradnju, te donosi posebnu odluku koja je i danas na snazi, gde zabranjuje gradnju na području u postupku zaštite OSIM objekata za potrebe Grada Užica. Tu odluku će u narednim godinama u tom smislu i zloupotrebiti:

ODLUKA O USLOVIMA ZAŠTITE „KLISURE ĐETINjE“ DO PROGLAŠENjA ZA PREDEO IZUZETNIH ODLIKA:

Član 1. Zavod za zaštitu prirode Srbije je na osnovu zakonskih ovlašćenja pokrenuo postupak i izradio Studiju zaštite Predeo izuzetnih odlika „Klisura Đetinje“ u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode (”Sl. glasnik RS”, br.36/2009, 88/2010 i 91/2010) i Uredbom o režimima zaštite (”Sl. glasnik RS” broj 31/2012).

Član 2. Do proglašenja klisure Đetinje za Predeo izuzetnih odlika, na ovom području, počev od brane „Vrutci“ do prvog mosta ispod Velike brane nije dozvoljena izgradnja i postavljanje svih vrsta objekata. Izuzetno, mogu se graditi objekti za potrebe grada Užica i izdavati odgovarajući akti.

2016. godine izrađena je treća, nova i dopunjena verzija Studije zaštite i zvanično se pokreće postupak zaštite objavljen na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine 2. Juna 2016. Godine. Grad Užice tokom 2015. i 2016. godine izrađuje tri nacrta Odluke o proglašenju Predela izuzetnih odlika Klisura Đetinje, koji ostaju otvoreni za dalji rad, ali umesto proglašenja procedura se pauzira, i u tom periodu lokalna samouprava prepoznaje Klisuru Đetinje kao turistički potencijal. Kao prva vidljiva i bitna intervencija je početak asfaltiranja makadamskog puta kroz klisuru (nekadašnja pruga uskog koloseka koja je izgubila funkciju 1974. formiranjem akumulacije Vrutci). 2016. završava se asfaltiranje prve deonice od 5km, praćeno reklamnom kampanjom i proglašenjem buduće staze kao pešačko-biciklističke „Zelene staze“. Iz medija saznajemo da je Evropska asocijacija zelenih staza pozvala predstavnike užičke vlasti da sa projektom „Zelena staza Užice-Vrutci“ učestvuju na konkursu za najlepšu zelenu stazu u Evropi u 2016. Godini gde dobija nagradu kao druga najlepša zelena staza na kontinentu. Projekat uređenja imao je podršku Ministarstva građevine. Zavod za zaštitu prirode je bio obavešten o ovoj intervenciji, što saznajemo iz njihovog godišnjeg izveštaja o radu gde između ostalog navode i da je „postavljen mobilijar i korpe za otpatke“, ali isto tako ne primećuju da su za formu kanti odabrani goli metalni obruči sa lako zamenljivim PVC kesama, od kojih mnogi narednih godina završavaju u reci. Takođe se kreće i sa postavljanjem rasvete u tunelima, gde ZZPS takođe propušta da utvrdi da su mnogi od tunela na potezu stare ćirine pruge staništa strogo zaštićenih vrsta slepih miševa, i to onih koje je sam Zavod registrovao u Studiji zaštite. Osim toga, uvođenje veštačke rasvete u prirodnom dobru odmah pored rečnog korita imana osnovu mnogih naučnih radova, negativan efekat na prirodan dnevno-noćni ciklus živog sveta.

Narednih godina nastavlja se asfaltiranje puta kroz srce klisure u više etapa, što postaje jedan od velikih faktora remećenja živog sveta, jer osim što preseca pristup vodi, privlači sve veći broj ljudi a time dolazi i do sve brojnijih susreta sa živim svetom klisure. Reklamna kampanja postoji ali nedostaje edukacija o pravilima ponašanja, i sve su češća uginuća primeraka zaštićenih vrsta (poskoka, belouški, zelembaća, vidri) što zbog straha pri susretu što zbog brzine motornih vozila kojih ranije gotovo da nije bilo na tom potezu a njihova brzina je bila kontrolisana makadamskom podlogom. Obzirom da je stanje u klisuri vidno poremećeno, Grad Užice sukcesivno donosi nekoliko zabrana kretanja motornih vozila u vrlo kratkom vremenskom periodu. Prvobitno pokušava da to kretanje potpuno onemogući, zatim da uvede satnicu, koju naknadno menja, a ta neusaglašenost izmena rezultira time da postaje gotovo nemoguće znati koja uredba je na snazi.

2018. godine Grad Užice pokušava da uvede novu atrakciju u klisuru i da napravi vezu sa istorijatom nekadašnje pruge uvodeći turistički vozić. U tom smislu ostvaruje saradnju sa Luna parkom „Obilić“ što funkcioniše izvestan vremenski period. Problem nastaje kada se od Grada traži garancija sigurnosti vozača, putnika i imovine, jer su vrlo česti odroni zbog morfologije terena. Saradnja prestaje na isti način kako je i započeta: potpuno netransparentno.

2018/19. – Na snagu stupa Prostorni plan područja posebne namene sliva akumulacije “Vrutci”.  Ministarstvo građevinarstva u Izveštaju o strateškoj proceni uticaja Prostornog plana područja posebne namene sliva akumulacije Vrutci na životnu sredinu napominje:

“Prostornim planom preporučuje se gradu Užicu da, zajedno sa opštinom Čajetina, zbog značajnih obeležja i vrednosti predela, divljeg živog sveta, geonasleđa i voda proglasi klisuru reke Đetinje za zaštićeno područje u formi predela izuzetnih odlika”

2019 – u julu Turistička organizacija regije Zapadna Srbija raspisuje javnu nabavku Nabavka kajaka za korišćenje u klisuri reke Đetinje – Užice JNMV BROJ 121-7/2019 kojom se budžetska sredstva još jednom koriste za uvođenje isključivo turističke atrakcije u klisuri.

U avgustu 2019. godine je izdata građevinska dozvola za izgradnju replike neolitskog naselja u Staparima. U klisuri Đetinje postoje arheološki ostaci neolitskog naselja na vrhu Gradina, gde su započeta ali ne i završena istraživanja te je kao pravilna odluka ispoštovano da se replika ne radi na ostacima originalnog nalazišta. No ovaj prekogranički projekat sa Tuzlom, koji nije imao nijednu formu javnog uvida, opet se rukovodi jačanjem turističkog potencijala kao prioritetnog zadatka. Zanimljivo je i to da arheolozi koji su se većinom svog profesionalnog veka bavili ovim arheološkim nalazištem ni u jednom smislu nisu angažovani na projektu, ali radi pozitivnog odjeka u javnosti uključeni su npr. studenti Umetničke škole u Užicu. Sam profil naselja ni po čemu nije replika specifične zajednice sa Gradine već je preslikan tip reklamnog neolitskog naselja koje postoji u Tuzli (mišljenje autora teksta) gde se ubacuju dodatni sadržaji kao što je optički internet što samo potvrđuje da je ideja vodilja isključivo turizam a ne zaštita prirodnog dobra. U tenderskoj dokumentaciji formalno su prisutni i uslovi ZZPS ali ono što usmeno saznajemo iz izjava predstavnika lokalne samouprave je da je tendencija usmerena ka budućim masovno organizovanim posetama, uvođenjem čak i autobuske linije kroz klisuru. Uočava se i (namerni ili slučajni) propust koje će Grad Užice naredne godine pokušati da ispravi na neuobičajen način. Iz tehničkih uslova Telekoma Srbija za priključenje arheološkog parka na optičku mrežu: „Od postojećeg nastavka na kablu potrebno je postaviti nadzemni kabl po POSTOJEĆIM STUBOVIMA JAVNE RASVETE“. NAPOMENA: u vreme izdavanja uslova nisu postojali stubovi javne rasvete osim na kraćoj deonici blizu grada. Takođe, u delu projekta za građevinsku dozvolu navodi se i da celim potezom Užice – Stapari postoje osvetljeni tuneli uz reku, što je još jedna netačnost. Ono što je bitno je da je građevinska dozvola ishodovana isključivo za parcele na kojima se gradi replika. A ceo potez na kojem se tvrdi da postoje stubovi za rasvetu je duž klisure na području u postupku zaštite.

U doba kada je počelo uvođenje vanrednih mera, kada je na snazi bio policijski čas a pristup klisuri Đetinje bio strogo kontrolisan i selektivan, odvijali su se radovi na postavljanju „postojećih“ stubova. Nismo uspeli da nađemo trag o bilo kakvoj potvrdi ili građevinskoj dozvoli za te radove, niti informaciju da je ZZPS bio obavešten. Mi smo prvobitno pomislili da se postavlja javna rasveta, i u tom smislu da mora postojati i javna nabavka, ali nakon što je jedan od praznih kalemova završio u koritu reke uspeli smo, (na osnovu direktnog uvida u tekstualni deo nalepnice na kalemu) da povežemo da se radi o postavljanju optike za repliku neolitskog naselja. Radovi su izvedeni u celosti bez ikakve informacije za javnost ili javne nabavke.

Uvidom u budžetsku dokumentaciju Grada Užica ustanovili smo da se na godišnjem nivou najveća sredstva u sektoru životne sredine izdvajaju upravo za zaštitu klisure Đetinje. Na osnovu svega navedenog smatramo da se ta sredstva zapravo troše na intervencije koje su u suprotnosti sa pojmom zaštite.

ZAKLJUČAK

Osim Grada Užica, postoji još nadležnih institucija za područje klisure. U smislu ribolovnog područja to je Balkan Eco Team iz Prijepolja. Staparska banja, sa svojim lekovitim izvorima, koja je pretrpela nekoliko nepotrebnih transformacija i izgubila autentičnost, trenutno je dodeljena na upravljanje Udruženju ljubitelja banja. Primetan je interes i Turističkih organizacija Užica i regije Zapadna Srbija. Svi oni ponaosob imaju svoju ideju o očuvanju kroz prizmu sopstvenih prioriteta.

U celokupnom odnosu Grada Užica prema PIO Klisura Đetinje u postupku zaštite, primetno je odsustvo učešća javnosti u odlukama i eksluzivnost/tajnost po pitanju intervencija u klisuri, davanje prioriteta povećanju turističke ponude baziranoj na imitaciji urbane sredine na uštrb prirodnih odlika, nedostatak edukacije posetilaca u smislu pravila ponašanja prema živom svetu klisure, odabir po životnu sredinu najgorih rešenja, nedostatak planskog očuvanja koji je zamenjen neplanskim „ulepšavanjima“, nepromišljenost u ishodu intervencija koja rezultira nizom kontradiktornih odluka. Veliki nedostatak je i formalna informisanost ZZPS o nekolicini intervencija ali nedostatkom suštinskog uvida u sveobuhvatnost posledica i slabim ili nikakvim nadzorom.

U narednom periodu pokušaćemo da utičemo na institucije i javno mnenje, medijskim i pravnim sredstvima, u protivnom kao krajnji ishod možemo očekivati da Klisura Đetinje postane samo još jedna asfaltirana gradska ulica sa javnom rasvetom, produženi urbani krak grada otvoren za sve osim za prvobitne žitelje klisure, zbog kojih je i stek

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *